PRVA polovica 2020-ih bila je turbulentna za filmsku industriju – pandemija, štrajkovi i globalna neizvjesnost duboko su utjecali na produkciju i distribuciju filmova. Ipak, kako navodi ugledni portal IndieWire, upravo su ti izazovi stvorili niz iznimno važnih, hrabrih i estetski jedinstvenih ostvarenja.

U svom velikom izboru 100 najboljih filmova 2020-ih kritičari IndieWirea istaknuli su među najbolje ocijenjenim naslovima one koji ne samo da su obilježili proteklih pet godina, već su i redefinirali granice kinematografije. U nastavku donosimo pregled pet filmova s vrha liste, a ostatak popisa možete vidjeti na ovom linku.

5. The Boy and the Heron (2023)

Redatelj: Hayao Miyazaki

Na petom se mjestu nalazi animirani film The Boy and the Heron, djelo legendarnog Hayaoa Miyazakija, koje je istodobno bajka i oproštaj od jednog od najvećih majstora animacije. Film prati dječaka Mahita koji nakon smrti majke biva uvučen u nadrealni svijet prepun simbolike, gdje pokušava pronaći smisao, oprost i mir.

IndieWire ističe da film posjeduje vizualnu raskoš kakvu samo Miyazaki može stvoriti, ali i emocionalnu snagu jednaku njegovim najintimnijim djelima. The Boy and the Heron je meditacija o gubitku, prolaznosti i kreativnosti – film koji ne daje jasne odgovore, već poziva gledatelje da ih sami pronađu. Za kritičare ovo nije samo još jedno animirano remek-djelo, već i dostojanstven završetak jedne iznimne karijere.

4. Tár (2022)

Redatelj: Todd Field

Na četvrtom mjestu nalazi se psihološka drama Tár, u kojoj Cate Blanchett igra slavnu dirigenticu Lydiju Tár, ženu čija se briljantna karijera počinje raspadati nakon optužbi za manipulaciju i zlouporabu moći. Film ne nudi jednostavne odgovore – njegova snaga leži u dubini karaktera, moralnoj ambivalentnosti i složenosti tema moći, umjetnosti i osobne odgovornosti.

IndieWire je Tár opisao kao hipnotizirajuće filmsko iskustvo, ističući Blanchett kao središnju silu koja u potpunosti dominira na ekranu. Film kombinira intelektualnu analizu i emocionalnu napetost, a redatelj Todd Field koristi formu i sadržaj kako bi stvorio atmosferu napetosti i unutarnje drame. Tár nije samo film o padu jedne ikone, već razmišljanje o modernoj kulturi, percepciji i složenosti istine.

3. Aftersun (2022)

Redatelj: Charlotte Wells

Treće mjesto pripada intimnoj i dirljivoj drami Aftersun, redateljskom prvijencu Charlotte Wells. Film prati mladu ženu koja se prisjeća ljetovanja sa svojim ocem kad je imala jedanaest godina. Uz pomoć starih snimki i fragmentiranih sjećanja pokušava razumjeti tko je njezin otac zapravo bio i s kakvim se teškoćama suočavao.

Kritičari IndieWirea opisali su film kao emocionalno otkriće koje vješto uspostavlja ravnotežu između intimnosti i univerzalnosti. Paul Mescal u ulozi oca pruža suptilnu i dirljivu izvedbu koja produbljuje slojeve tuge i nostalgije. Film koristi jednostavne vizualne elemente – stare snimke, trenutke tišine, ples u klubu – kako bi dočarao složenu dinamiku gubitka i sjećanja. Aftersun je, prema IndieWireu, jedan od rijetkih filmova koji tako nježno, ali precizno, uspijevaju prikazati ono neizrecivo u međuljudskim odnosima.

2. The Zone of Interest (2023)

Redatelj: Jonathan Glazer

Drugo mjesto na listi zauzima The Zone of Interest, izuzetno hvaljen film Jonathana Glazera koji nudi novu, uznemirujuću perspektivu na holokaust. Umjesto eksplicitnih prikaza nasilja, Glazer se odlučuje za formu radikalne tišine i nevidljivosti – radnja se odvija uz sam logor Auschwitz, ali gledatelji nikada ne vide što se događa unutar njegovih zidova. Fokus je na obitelji nacističkog zapovjednika koja pokušava živjeti normalan život tik do mjesta strave.

Kritičari su istaknuli da je riječ o remek-djelu koje redefinira pojam prikazivanja zla. Upravo time što odbija prikazati nasilje, film stvara sablasnu atmosferu banalnosti zla. IndieWire naglašava da The Zone of Interest ostaje dugo u mislima upravo zbog onoga što ne pokazuje, jer najstrašniji aspekti povijesti često su oni koje su ljudi odlučili ignorirati.

1. Nickel Boys (2024)

Redatelj: RaMell Ross

Film Nickel Boys, adaptacija nagrađivanog romana Colsona Whiteheada u režiji RaMella Rossa, zauzeo je prvo mjesto na IndieWireovoj listi. Radnja je smještena u rasno segregirani američki jug 1960-ih i prati mladića Elwooda Curtisa, idealističnog tinejdžera koji vjeruje u poruke Martina Luthera Kinga. Njegovi ideali stavljeni su na kušnju kada je poslan u popravni dom gdje upoznaje Turnera, mladića koji ima potpuno drukčiji pogled na svijet.

Kritičari IndieWirea pohvalili su vizualno slojevit stil filma, kao i duboko human pristup temi okrutnosti institucija. Nickel Boys nije samo adaptacija romana, već kinematografski čin otpora – i podsjetnik da narativi o rasnoj nepravdi i dalje traže nove načine prikazivanja i razumijevanja.