STOTINAMA kilometara od obale Oregona veliki podmorski vulkan, širok 1.6 kilometara, pokazuje znakove da bi uskoro mogao eruptirati, tvrde američki znanstvenici.

Vulkan, poznat kao Axial Seamount, nalazi se na dubini od 1.4 kilometra ispod površine oceana, na geološkom žarištu gdje mlazovi magme iz Zemljinog plašta izbijaju u koru. Takvi vulkani česti su na oceanskom dnu. No Axial Seamount nalazi se i na grebenu Juan de Fuca, području gdje se dvije velike tektonske ploče (Pacifička i ploča Juan de Fuca) neprestano razmiču, što uzrokuje kontinuirano nakupljanje pritiska ispod površine Zemlje.

"Potpuno je nepredvidiv"

U posljednje vrijeme broj potresa naglo je porastao kako se vulkan puni sve većom količinom magme, što je znak da bi uskoro mogao eruptirati, prema istraživačima iz programa Regional Cabled Array Zaklade za znanost (National Science Foundation), kojim upravlja Sveučilište Washington i koji prati aktivnost Axial Seamounta.

"Trenutačno imamo nekoliko stotina potresa dnevno, ali to je i dalje znatno manje nego što smo vidjeli prije prethodne erupcije", rekao je William Wilcock, morski geofizičar i profesor na Odjelu za oceanografiju Sveučilišta Washington koji proučava ovaj vulkan. "Rekao bih da će eruptirati kasnije ove godine ili početkom 2026., ali moglo bi biti i sutra, potpuno je nepredvidiv", dodao je.

Što se događa tijekom erupcije?

"Tijekom posljednje erupcije, u travnju 2015., tim je zabilježio oko 10.000 manjih potresa unutar 24 sata, a isto se očekuje i sljedeći put", kaže Wilcock. "Magma je curila iz Axial Seamounta mjesec dana i protezala se oko 40 kilometara preko morskog dna", rekao je.

Magma u središtu vulkana prouzročila je višestruka urušavanja stvarajući veliku udubinu poznatu kao kaldera. U toj kalderi razvija se morski život zahvaljujući plinovima bogatim mineralima koji izlaze iz hidrotermalnih izvora.

Mlazovi vruće tekućine, koji sadrže milijarde mikroorganizama te organskih i mineralnih tvari, izbijaju iz pukotina na površini kaldere tvoreći bijele oblake poznate kao "snowbloweri".

"Tijekom prethodnih erupcija male biljke i životinje koje žive oko hidrotermalnih izvora bile su spržene lavom, no samo tri mjeseca kasnije njihov se ekosustav oporavio i ponovno procvjetao", rekla je Debbie Kelley, voditeljica programa Regional Cabled Array.

"Jedno od naših najvećih otkrića"

"Mislim da je to jedno od naših najvećih otkrića", rekla je Kelley, profesorica morske geologije i geofizike na Sveučilištu Washington. "Život uspijeva u tako negostoljubivim okruženjima, a vulkani su vjerojatno jedan od glavnih izvora života u našim oceanima."

"Dok obližnje morske životinje poput riba, kitova i hobotnica mogu osjetiti toplinu i podrhtavanje tla, vjerojatno neće biti ozlijeđene. A ljudi na kopnu najvjerojatnije neće ni primijetiti da se dogodila erupcija", rekla je Kelley za CNN.

"To nije vrlo eksplozivan događaj. Nećete vidjeti oblake pepela iznad površine mora, ništa slično", rekla je. "Zamislite da na Kilaueu stavite 1.6 kilometara morske vode... Možda biste vidjeli malo prskanja, ali to je to."

Većina vulkanske aktivnosti na Zemlji događa se ispod mora

"Većina vulkanske aktivnosti na planetu odvija se unutar podvodnih zona razmicanja ploča kao što je greben Juan de Fuca, gdje se svakodnevno bilježi više manjih erupcija", navodi Kelley.

"Magma je prilično blizu površine. Nalazi se oko 1.6 kilometara ispod površine, što je vrlo plitko u usporedbi s mnogim kopnenim vulkanima, gdje magma može biti i 12.9 kilometara duboko", rekla je Kelley.

Dodaje da viskoznost, odnosno gustoća magme, utječe na količinu pritiska koji se nakuplja u magmatskoj komori. Poput gustog umaka od rajčice na štednjaku, zračni mjehurići unutar guste magme rasprsnu se silovitije nego u rjeđoj, tekućoj magmi, kakvu ima Axial Seamount.

Prvi put ikad prijenos uživo

Srećom, budući da nije osobito eksplozivan, Axial Seamount savršen je za blisko promatranje. Sljedeći put kad eruptira, opservatorij planira prijenos uživo, što nikad dosad nije učinjeno, kaže Kelley. Promatranje podmorske vulkanske erupcije nije jednostavno. Znanstvenici su prvi put izravno svjedočili takvom događaju tek 29. travnja ove godine.

U Tihom oceanu, oko 2092 kilometra zapadno od obale Kostarike, istraživači u suradnji s Oceanografskim institutom Woods Hole (WHOI) tijekom rutinske ronilačke misije prikupljali su podatke o Istočnopacifičkom hrbatu kad su primijetili da hidrotermalni izvor Tica, koji je nekoć vrvio životom, više nije aktivan.

Umjesto toga tim je naišao na ostatke "sprženih cjevastih crva, roštilj od cjevastih crva", kako se izrazio Dan Fornari, istraživač u mirovini iz WHOI-ja. Kroz pukotine je izvirala narančasta užarena lava prije nego što se stvrdnula u ledenoj vodi, što je bio znak da je erupcija u tijeku.

"To je zaista značajan trenutak", rekao je Fornari. "To je vrlo slabo istraženo okruženje jer mu je teško pristupiti i moramo koristiti pametnu tehnologiju da bismo ga razumjeli... U biti promatramo kako se ovaj planet gradi, kako ga vulkanizam na morskom dnu doslovno konstruira."

Kako gore tako i dolje

Neočekivano, pomno promatranje Axial Seamounta otkrilo je da vrijeme njegove erupcije nije povezano samo s onim što se događa ispod površine nego i s onim iznad nje. Sve tri nedavne erupcije,1998., 2011. i 2015., dogodile su se između siječnja i travnja, razdoblja u godini kad se Zemlja udaljava od Sunca.

"Ne razumijemo u potpunosti zašto je to tako, ali moglo bi biti povezano s gravitacijskim silama Mjeseca koje utječu na vulkan", rekao je Wilcock.

"Mjesec kruži oko Zemlje svakog mjeseca, a njegova gravitacija uzrokuje plime i oseke te promjene pritiska na morskom dnu. Kad se magmatska komora približi kritičnoj točki, te varijacije tlaka dodatno opterećuju kalderu, udubinu nastalu prethodnim erupcijama. Pritisak tijekom plime dodatno povećava učestalost potresa, što s vremenom dovodi do pucanja komore", rekla je Kelley.